Veliki Pečat Bosanskog Kralja Tvrtko I
(1353-1391)
Župa Kraljeva Sutjeska
Kraljeva Sutjeska – Samostan i Župa Sv. Ivana
Kraljeva Sutjeska – Samostan i Župa Sv. Ivana Župu tvore sljedeća naselja: Sutjeska, Aljinići, Babići, Bijelo Polje, Bištrani, Bjelavići, Bulčići, Čatići, Dobrinje, Dujmovići, Gora, Govedovići, Grmače, Klanac, Kopjari, Kovači, Kučukovići, Lučići, Lukovo Brdo, Miljačići, Papratno, Pavlovići, Pezeri, Poljani, Poljice, Ratanj, Seoce, Slapnica, Šćitari, Šošnje, Teševo, Trnovci, Turbići i Zajezda.

Neveliko srednjobosansko naselje Kr. Sutjeska smješteno je u kotlini kroz koju protječe rječica Trstionica. S magistralne ceste Sarajevo-Zenica vodi asfaltni put od Kaknja u smjeru jugoistoka do Kr. Sutjeske. Na samom rubu naselja, u podnožju brda Teševa, smješten je franjevački samostan s crkvom. Kroz gotovo šest i pol stoljeća samostan je duhovno i kulturno središte toga kraja. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog ljetopisca Bartola Pizanskog iz 1385/90. god. Samostan je vjerojatno porušen 1463. god., odnosno istodobno kada su Turci sa zemljom sravnili kraljevski dvor u Sutjesci. No samostan se spominje već 1469. god. u jednom turskom popisu, što znači da je ubrzo došlo do njegova reaktiviranja. U vrijeme progona 1521-24. samostan je nasilno porušen. Prošlo je više vremena dok su franjevci uspjeli isposlovati dopuštenje za gradnju novoga. Kako su Turci zabranjivali upotrebu trajnijeg materijala (kamen, opeka), novoizgrađeni samostan brže je propadao, a bio je i više podložan zapaljivosti. Dopuštenje za popravke teško se dobivalo, a ako bi se popravka izvršila bez odobrenja, franjevci su se izlagali globama i zatvaranjima. Zato su nove zgrade u takvim slučajevima premazivane čađu, da ne budu upadne.

God. 1658. izgorio je samostan sa svim dragocjenostima (arhiv, knjižnica). Novi je podignut 1664. U vrijeme Bečkoga rata, pod konac 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Nakon smirivanja političkih prilika ponovno su se vratili 1704. Samostan je obnovljen 1821. god., a 1833. nadograđen za još jedan trakt. U takvome stanju ostao je do 1889, kada je, izuzevši spomenuti trakt, u cijelosti porušen radi gradnje novoga. Izgradnja novoga samostana započela je 19. travnja, a svečani blagoslov kamena temeljca obavljen je 13. svibnja 1890. god. Izvođač radova bio je građevinski poduzetnik Ivan Holz. Samostan je blagoslovljen 20. srpnja 1892, premda su radovi na njemu potrajali sve do 1897. godine. U novi je samostan uvedena voda 1914, a električno osvjetljenje 1920. god. Električnu energiju dobivao je iz vlastite hidrocentrale na rijeci Trstionici, koju su vlasti nakon Drugog svjetskog rata oduzele. Samostanska zgrada temeljito je obnovljena 1982-88. god.

Do početka 20. stoljeća u sutješkom samostanu bio je za dio franjevačkih kandidata organiziran studij filozofije i bogoslovije. Tamo je kasnije smješten novicijat gdje je ostao sve do 1973. godine.

Sličnu povijest kao i samostan imala je i sutješka crkva. Prvotna crkva podignuta je vjerojatno kada i samostan, u prvoj polovici 14. stoljeća. Porušena je u vrijeme progona 1521-24. god. Uskoro je obnovljena, budući da se već 1530. spominje u jednom dokumentu. Renovirana je 1596. U 18. stoljeću dvaput je obnavljana: 1728. i 1784-85. god. Ipak je zbog dotrajalosti porušena 1821. i nanovo izgrađena, da bi opet na njezinu mjestu 1858. bila podignuta nova.

Tijekom 17. i 18. st. nabavljeni su glavni oltar i pet pobočnih, koji su vjerojatno rađeni u stilu ranoga baroka. Njih više nema, ali su postojali do rušenja crkve 1905. god. Sredinom 19. stoljeća kor u crkvi je oslikao fra Stjepan Nedić (†1860), koji tako ulazi u onaj neveliki broj franjevaca slikara. Godine 1865. za crkvu su nabavljene orgulje (4 registra), koje je izgradila tvrtka Orszag Sandor Ifju u Budimpešti. One više nisu u uporabi. Sadašnje orgulje od 13 registara izradila je tvrtka M. Heferer iz Zagreba 1909. godine.

Sadašnja crkva, bazilikalnog tipa u neorenesansnom slogu, izgrađena je 1906-08. prema nacrtima arhitekta Josipa Vancaša. Sa svoja dva vitka zvonika ona ide u red lijepih arhitektonskih ostvarenja. Njezinu je ponutricu oslikao Marko Antonini 1908. god. Budući da je crkva posvećena Sv. Ivanu Krstitelju, središnja je Antoninijeva slika Krštenje na rijeci Jordanu smještena u konhi apside. U kripti crkve nalazi se kameni sarkofag iz 15. stoljeća, za koga se donedavno smatralo da čuva posmrtne ostatke pretposljednjeg bosanskoga kralja.

Godine 1988. u crkvi je postavljen brončani kip bosanske kraljice Katarine (†1478), rad ak. kipara Josipa Marinovića iz Zagreba. Pred crkvom se nalazi bista kraljice Katarine od kiparice Ane Kovač, a na potpornom zidu u klaustru samostana slikar Vladimir Blažanović izveo je u mozaiku temu vezanu za život Sv. Franje. Svjetlana Bajanović autor je slike Sv. Nikole Tavelića (mozaik).

Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno-povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumenti, dragocjene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkoga obrta.

Najstarija i vjerojatno najvrednija slika jest Poklon kraljeva – Krist pada pod križem, slikana s obje strane na dasci presvučenoj platnom. Sjevernjačkog je podrijetla i potječe iz 15. stoljeća. Ona je jedini sačuvani dio negdašnjeg preklopnog gotičkog oltara. U zbirci se nalaze i dvije slike domaćeg majstora Stjepana Dragojlovića, koji potječe iz okolice Kraljeve Sutjeske. Živio je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, a slikarstvo je učio u Veneciji. Prva njegova slika Raspeće (160x82 cm) potječe iz 1597, a druga - Bezgrešno začeće (154x163 cm) iz 1621. godine. Na objema se slikama nalazi i autoportret autora. U 18. st. spominju se još domaći slikari Franjo Janjić i fra Pavao Tokmačić. Oni su 1784. radili na oslikavanju kapele u Borovici nedaleko od Sutjeske. U sutješkoj zbirci nalazi se i nekoliko slika venecijanskog podrijetla iz 17. stoljeća: Krštenje Kristovo, triptihon: Naviještenje - Rođenje - Ulazak u Jeruzalem, te vrijedna barokna slika: Glava Krista s trnovom krunom (17. st.), koja je do 1988. bila nepoznata. Također je vrijedna slika Sv. Katarine, talijanskog podrijetla (17. st.), te Madona s Kristom i Sv. Antom Francesca Guardia (18. st.). Kiparskih djela znatno je manje, a spomena je vrijedno Uznesenje Marijino, nabavljeno u Italiji 1839. god.

Samostanska riznica obiluje kovinskim i tekstilnim predmetima praktične primjene. U njoj se nalazi tridesetak umjetnički vrijednih kaleža. Najstariji su kasnogotički, od kojih je jedan datiran u 1416. godinu. U riznici se čuva i nekoliko monstranci barokne i klasicističke izradbe (18. st.), pacifikal (14-15. st.), dva barokna procesijska križa (17. st.), kao i barokno Raspelo za obrede križnoga puta (17. st.). Među osobito vrijedne eksponate spada još i brončani kotlić, rana toskanska renesansa (15. st.) te zvono s Bliskog istoka (17. st.). Samostan posjeduje i jedan moderan kalež, što ga je izradio J. Plečnik.

Od tekstilnih predmeta po vrijednosti je na prvom mjestu kazula iz 15. stoljeća podrijetlom iz Njemačke. Na leđnom je križu kazule vezen motiv Raspeća, a ispod su Marija i Ivan. Rad ima sve značajke srednjoeuropske gotike. Nekoliko je kazula talijanskog podrijetla iz 16. i 17. st., kao i pluvijal i antependij (16. st.) s renesansnim stilskim obilježjima. Dvije kazule iz 18. st. potječu iz Francuske. Za misno je ruho korištena i orijentalna tkanina, turskog ili perzijskog podrijetla, kakva je, primjer­ice, jedna sutješka dalmatika.

Šest vrlo vrijednih umjetničkih slika, te nekoliko predmeta misnoga ruha, među kojima i paramentu bosanske kraljice Katarine, sutješki je samostan 1871. god. dao Strossmayeru na čuvanje. O tome Strossmayer u jednom svom pismu iz 1873. piše: "Take stare stvari ovim se načinom spašavaju za naroda i za samu Bosnu, jerbo ja i sebe i Akademiu znanosti, a i našu vladu obvezujem, da se jednoč, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate." Ti predmeti nisu vraćeni.

Samostanski je arhiv bogat građom za izučavanje crkvene i kulturne povijesti. U njemu se čuvaju matične knjige od 1641. godine (najstarije u BiH), brojni rukopisi i kronike. Mnoštvo je pisanih dokumenata od 15. do 19. stoljeća (oko 3.500 isprava) važnih za istraživanje naše domaće povijesti. Kao primjer navodimo Darovnicu kralja Matijaša Korvina iz 1481, a koja se odnosi na Bosnu i Dalmaciju.

Knjižnica samostana po fondu starih knjiga ide u red najvrednijih i najzanimljivijih u Bosni i Hercegovini. Muzejski dio knjižnice, s raritetnim izdanjima, broji 4.770 svezaka, dok je ukupan broj knjiga iznad 11 tisuća. Osobita su njezina vrijednost 31 inkunabula, što je više od polovice svih inkunabula u Bosni i Hercegovini. Samostan posjeduje 453 knjige iz 16. st., 541 iz 17. st., 1.687 iz 18. st., te 1.050 knjiga iz prve polovice 19. stoljeća. Zapaženo mjesto u knjižnici imaju i djela starijih hrvatskih pisaca iz Bosne, od kojih su neka pisana bosančicom (Divković, Margitić, I. T. Mrnavić). 37 starih hrvatskih pisaca iz Bosne, koji su pisali latinicom, zastupljeno je sa oko stotinu djela. Ne izostaju ni pisci izvan bosanskohercegovačkoga područja, kao Kačić, Katančić, Levaković i dr. Brojni su i naslovi periodičnih publikacija već od prve polovice 19. stoljeća (Ilirske narodne novine, Narodne novine, Srpske novine...).

U blizini samostana nalaze se temelji staroga kraljevskog dvora iz vremena prije turskog osvojenja Bosne. Uz kraljevsku palaču otkriveni su i ostaci crkve (dvorske kapele), koja je po svoj prilici građena u gotičkom slogu. Nedaleko od Sutjeske nalazi se Bobovac, srednjovjekovni grad, u kojem je također bilo sjedište bosanskih vladara.

Franjevci su pastorizirali sutješke katolike već od svoga dolaska u taj kraj u 14. stoljeću. Od tada je dušobrižništvo tamo trajno u njihovoj nadležnosti, također i nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Početkom 17. stoljeća sutješki franjevci pastoriziraju veliko područje u koje su uključene župe Vareš, Kuzmadanj, Seočan­ica, Derventa, Dubočac, Vinska, Vasiljevo Polje i Radunjevac - dakle od srednje Bosne pa do Save između rijeka Ukrine i Bosne. U tim je župama tada živjelo 18.940 katolika Hrvata. Sredinom sedamdesetih godina 17. stoljeća njihov se broj smanjio zbog raznih epidemija. Nakon Bečkog rata (1683-1699) pastoriziraju i župe porušenih samostana: Olova, Modriče, Tuzle i Gradovrha.

Sutješka župa imala je 1743. god. 1.891 katolika, a 1768. god. samo 1.750. Kasnije je broj katolika ubrzano rastao: 1813. god. bilo ih je 2.673, 1877. god. 3.838, te 1935. god. 5.463. Sredinom 19. stoljeća u svoj pastoralni rad franjevci uključuju i pučku prosvjetu. Prva školska zgrada izgrađena je 1857. god., ali je sama škola utemeljena nekoliko godina ranije.

Sutješka župa brojala je 1991. 12.500 katolika (1974:10.670). Zbog ratnih događanja 1992-95. većina katolika sutješke župe je izbjegla. Povratak je slab tako da župa danas ima tek 1.840 vjernika.

Na području vrlo prostrane sutješke župe nalaze se podružne crkve u Čatićima, Poljanima, Pavlovićima, Bjelavićima, Dobrinju i Grmačama, te 19 kapelica.

FRANJEVAČKI SAMOSTAN BiH-72244 Kraljeva Sutjeska
Tel.: 032/ 779 015
Tel./fax: 032/ 779 291
E-mail:samostan@kraljeva-sutjeska.com,
http://www.kraljeva-sutjeska.com/


Fra Ilija Božić, gvardijan i župnik

(Informacija je preuzeta od Franjevačka provincija Bosna Srebrena)

- Privatni Oglasi i Reklamiranje -
Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com E-Mail

- Tečaj 2017 -
CRO
BiH

DOGADJANJA TIJEKOM GODINE
Tradicionalna smotra folklora DANI KRALJICE KATARINE - Krajem listopada
Misa na oltaru domovine na Bobovcu - Krajem listopada
LINKOVI NAŠE ŽUPE
N IZBOR

Design by Catici.com - Dozvoljeno je presnimavanje, prenosenje sadrzaja.