|
DANI KOJI SE NE ZABORAVLJAJU... | Vremena je dosta proslo od svega toga ali sjecanja nikad ne prolaze i dozivljaji iz daleke 1993 godine kad su opustila tako reci nasa sela cijele nase zupe Kr Sutjeske.U proslom mome tekstu opisao sam nase izbjeglistvo u Varesu ali sam izostavio ostali narod koji je bio izbjegao kod umprofora nu Termoelektranu u Caticima.
Kada je doslo tesko vrijeme i radilo se svakome o glavi Termoelektrana je otvorila svoja vrata i primila veci dio iz Catica,Dolcica,Turbica,Slapnice,Turbace,Gore,Poljica,i drugi sela.
Medjutim zbog velike mase naroda koja je nagrnula nije moglo sve da stane u zicu koja je bila ogradjena okolo pa su mnogi bili ispred kapije cekajuci par dana da bi unisli unutra.
Strah,glad,iznemoglost i nespavanje sve ih je pratilo tada,djeca mala bez hrane i odjece,to je bio jedan veliki uzas.Tako se sjecam djete od mog rodjaka sa Gore je umrlo pred vratima Termoelektrane i teski su to bili trenutci koji se nemogu opisati niti zaboraviti a najvise i najduze ce ih pamtiti oni koji nose te ozuljke na srcu do kraja svoga zivota.
Neznam kome je bilo gore ili nama u Varesu ili njima na Termoelektrani????
Ali ipak smatram da je njima bilo gore gledajuci pogledom preko rijeke Bosne kako njijovo selo gori u plamenu
mi barem u Varesu nismo to mogli da vidimo.U toj grupi izbjeglica nalazila se moja rodbina sa Turbica pa sam jednom prilikom kad sam se vracao iz Varesa u posjetu na Aljinice na par dana posjetio termoelektranu i obisao sve te prostore gdje su bili smjesteni.
Zalosno je bilo sve to pogledati,iznemogle ljude.,s tugom u srcu,samo ih par metara dijeli od kuce,a znaju da vise tamo povratka nema i da moraju cekati svoju sudbinu a gdje i kuda to se nije znalo............
Medjutim kada smi krenuli iz Varesa prema Hercegovini tako su i oni nekako ubrzo sa konvojom krenuli u Hercegovinu i u Hrvatsku.
Tamo u Hercegovini opet smo se sastali vecina njih i prepricavali dozivljaje i dogadjaje koji su se desili u nasim selima.Danas kad pogledamo na portalu Catica sto nam pise gospodin Ivo Bojic ,kako da se Turbicani vrate u svoje poruseno selo koje je ogradjeno nekom strujom i to je kao znak da vise tu nema prolaza ni vracanja.
Ali zivot ide dalje i svako od nas voli svoje selo svoj rodni kraj pa cak ako je ono i spaljeno i poruseno i ogradjeno elektricnom strujom.Ali zato ima novi asvalt kojim se moze provozati i tako baciti pogled na svoje selo koje je zaraslo u korov i rusevine koje ce cuvati vjecne uspomene na njijove mjestane.
Svi moji prijatelji koji budu ovo citali reci ce mislim isto kao i ja jednom rjecu:
DANI KOJI SE NE ZABORAVLJAJU..........
(Pero Dusper)
|
| Studenti iz Catica |
1) Ivana Tomic, Catici, geografija - Sarajevo
2) Maja Azdajic, Catici, Muzicka akademija - Sarajevo
3) Bojan Bojic, Catici, kriminalistika - Sarajevo
4) Iva Tomic, Catici, zurnalistika – Sarajevo
5) Dejan Tomic, Catici, ekonomija – Zenica
6) Marija Tomic, Catici, socijalni rad – Sarajevo
7) Marcela Tomic, Catici, Sarajevo
8) Tanja Tomic, Catici, farmacija – Sarajevo
9) Dejan Komso, Catici, gradjevinarstvo - Split
10) Dijana Perisic-PEDAGOSKI FAKULTET,SARAJEVO
11) Tina Tomic-KOMPARATIVNA KNJIZEVNOST,SARAJEVO
12) Dalibor Bojic-ELEKTROTEHNICKI FAKULTET,SARAJEVO
13) Dragan Bojic-POLITOLOGIJA,SARAJEVO
14) Tanja Tomic-FARMACIJA,SARAJEVO
15) Josip Batinic - UNIVERSITY OF SASKATCHEWAN - Saskatoon
|
| Mladi u Caticima |
O zivotu mladih koji zive u Caticima nema se mnogo napisati jer nas zivot nije nepredvidiv,brz i neobican ili nesto posebno zanimljiv ali ipak ima i neke svoje specificnosti.Mi smo ta generacija koju je rat zatekao jos dok smo bili djeca i nazalost nismo mogli zivjeti ono sretno i bezbrizno djetinjstvo kao sto smo trebali i kao sto je vecina nasih vrsnjaka zivjelo.Rasli smo uz mrznju,oruzje,plac i sve ono lose sto je rat donosio sa sobom a sanjali o moru,dobroj cokoladi ,coca-coli,banani ili zvakacoj gumi.Sve je to izgledalo daleko i nestvarno kao sto danas daleko i nestvarno izgleda jedan normalan zivot mladog covjeka.A pod tim «normalnim» se misli na to da svi imamo sansu da idemo na fakultet ili jos preciznije da covjek dok ide na fakultet i ulaze svoj maksimalni trud ,vrijeme,roditelji novac(uglavnom studij financiraju samo roditelji jer je za studenta uz studij jos posao prilicno tesko naci), jos dodatno opterecen time da studiras ali ni sam ne znas da li ustvari sve to ima smisla,mislim na to da gubis vrijeme tu a veliko je pitanje sta poslije studija kada je ionako mala mogucnost zaposlenja pa cak i sa zavrsenim fakultetom. Takoder, mislim na to da ne razmiljas stalno o tome kako ti je ovdje i gdje bi moglo biti ti bolje,sta uciniti sa svojim zivotom ili jednostavno zivjeti iz dana u dan i nadati se necemu sto bi moglo pokrenuti tu kolotecinu ili uopce ne razmisljati o svemu tome.Ali kako ne razmisljati,kada je to tvoj zivot i ti ga moras zivjeti i ciniti nesto sa njim.Mladih u samim Caticima nije ostalo mnogo,neki su vec otisli prije rata,neki za vrijeme rata a velik broj poslije. Neki su odlazili pa se vratili ,jer vise nisu imali gdje da idu ,a neki su oduvijek tu i bili. Jedan dio nas studira, uglavnom u Sarajevu i to je nesto u sto uglavnom trosis vrijeme, neka obaveza i spas od dosade.Ostali tu dosadu i kolotecinu ubijaju na neki drugi nacin,uglavnom kroz sport ili nesto drugo.Posao ne spominjem jer skoro niko od mladih ne radi ili ako radi to je nesto povremeno. Medutim, iako ovako sve to izgleda jako crno, ipak ima nesto tu sto nas sve veze, neka ljubav prema svom pa cak i u ovakvom mi vidimo nesto gdje se drugo ne moze vidjeti niti osjecati. Na kraju,ipak smo mladi i trudimo se da tako i zivimo onako koliko mozemo i koliko nam džeparac dopusta.Uglavnom izlazimo u obliznji kafic ili u grad i tu se opustamo. Takoder puno nam znaci igralista, tkz. Cimen na kojim se svi okupljamo tokom dana ,tu se ljudi opustaju igrajuci nogomet, kosarku, odbojku ili samo razgovaramo.Pokusavamo da si uljepsamo zivot ovdje tako sto cinimo da Catici izgledaju ljepse,cisce ,privlacnije za sve.To je pogotovo postalo izražajnije od prosle godine kada su mladi raznim akcijama kao sto su organiziranje odvoza smeca,ciscenje rijeke ,farbanje mostova, slikanje,kosenje travnjaka,organiziranje nogometnog turnira itd.,uveliko doprinijeli da Catici izgledaju ljepse a da se s tim i mi sami koji zivimo u tu osjecamo bolje. Ti trenutci zajednickog rada su uistinu lijepi ,osjeca se neko zajednistvo ,bliskost i osjecaj da cinis nesto dobro.Osobito taj duh i ljepota se vide u ljeto,tada zaboravis na probleme koji nas prate i tada se cini sve ljepsim i kao da ipak sve ima smisla.Svi mi mladi, iako svjesni situacije u kojoj se nalazimo i bez obzira sto i danas vecina nas razmislja o tome da ide » preko» iako ne znamo ni kamo ni kako ali se nadamo da ce jednog dana ovdje ipak biti najljepse i da cemo tada jos uvijek biti mladi.
(Napisala Iva Tomic)
|
|
|
|
|
- Privatni Oglasi i Reklamiranje - |
|
|
|
|
|
Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com
E-Mail |
|
|
|
|
|
DOGADJANJA TIJEKOM GODINE
 Tradicionalna smotra folklora DANI KRALJICE KATARINE - Krajem listopada Misa na oltaru domovine na Bobovcu - Krajem listopada
|
