LIJEPI DANI MOG DJETINJSTVA, MALO HLJEBA AL GLADAN NE OSTA | Cesto puta se prisjetim naseg djetinjstva,onog trckaranja pored nase rijeke trstionice,ong naseg malog ali najljepseg sela na svijetu.I pomislim eh da smio imali kao sto djeca danas imaju nego mi smo svoje djetinjstvo sprovodili ovako.
Nije ni cudo sto se djeca danas pametna radjaju kad se rode s kompjuterom i cim progledaju odma podju da tipkaju po kibordu.A u nase vrijeme ako je tko imao tv ili radio bio je gazda.To mislim na generacije prije nas.Slusao sam price stariji kolega eh zato sam se sada toga ja sjetio svega.
Nije bolan ko danas sto djeca imaju klavijature i jos neke muzicke instrumente pa sviraju u ono staro vrijeme kad se zazelis pjesme i muzike vele uzmes lopaticu i masice sa kojim se je lozila vatra u stari sporet fijaker ili metalec i ozezi vazdan mala moja vraguljice jedna.U nasoj adi i sumeri pravile se pisce od vrbove kora i trube pa kad se sastanemo ko danasnji orkestar trubaca.
Kad bi zazeli da poigramo fudbala e onda se vele ode fino lijepo u tudju njivu i otrga jedna najveca tikva i svi bi je sutali dok se ne raspadne u hiljadu dijelica.
Bili smo takodje i veliki ribolovci.Nama nije trebao tada ko nasoj danasnjoj djeci sport store ,fishing bait,ma mi smo to sami sebi proizvodili i pravili. Odemo u sumu i stap koji je najveci i napraviji usjecemo,ogulimo ga od kore.uzmemo zice napravimo alke,dva eksera zakujemo na kraju i to nam je bilo kao masina za siluk ,onda uzmemo malo jace zice ili ukrademo materi baslije pa napravimo udice,u kupatlu ogulimo olovnu cijev za olovo za siluk i spremni za ribolov.
Kad se sjetim samo koliko sa puta dobio batine zbog toga sto sam istupio motiku kopajcu gliste za ribolov.Jer kraj moga potoka bilo je glista a i kamena ,pa kad trebaju da se kopaju kukuruzi i vrto a motika ko kramp,onda onako blatnjavi nogu protrcis kroz kucu a pokojna mati bi uzmi kais ili brezovac pa te koji put prisestari po straznjici.Dusa mi bilo kad ona opere plocu i zastre cistu ponjavu pred vratima a ja protrcim kroz kucu.A jos sladje kad mi pomaze krisku pogace ili somuna sa maslom.
Danas gledam djeca idu u skolu tamo imaju rucak ,kuhinju,autobus..........Ej velim ja u nasa vremena isli smo pjeske pa se smrznes do skole ruke ti se ukljave i nemozes pisati najmanja za dva sata.
Kod njih ako je malo hladnije ili snijeg nema skole.Kod nas si bio sretan ako si imao pare da kupis vrucu kiflu ili pletenicu ili zemicku.Sjecam se kad idemo iz skole svratimo u prodavnicu kod Jozana pa dodje onaj frisak kruh eh pa navalimo na one cetrvrtine kruha ali su bile i slatke.Jos tko je imao para da kupi uz to i pastetu ma sladje nego danasnje pecenje bilo kakvo.Kad spomenu skolu sjeti se na trenutak kad sam posao u prvi razred osnovne skole toliko sam kazu bio stidan da nisam smio reci ni ono sto znam.Zbog toga sam pao u prvom razredu osnovne skole.I danas pamtim uciteljicu Emiru i njene rijeci.Propali su Pero,Milica i Pranjica.........
Idem ja kuci a noge mi cini mi se tone u zemlju pokojna mati sjedi na seciji pokraj sporeta te ja njoj sapnem na uvo.Nemoj reci caci ja sam prosao sa jedinicom.Joj ona skoci ma sta velis ,znala sam ja veli da ce se to desit zbog toga sto si takav stidan.
Kazem ja ma to je dobro ima oni koji nisu dobili nista,bolje jedan nego nijedan.
To je ostalo u sjecanju mome Teci Franji iz Bulcica i on se i dana danas sjeti toga i cim se pozdravimo preko pozdrava na kompjuteru odmah me upita tecane jeli bolje jedan nego i jedan.Poslije sam shvatio da nema bez skole zivota pa sam zavrsio i osnovnu i srednju skolu sa odlicnim uspjehom.Trebao sam ici na fakultet ali nisam mogao iz financijski razloga stari otac je obolio penzija je bila mala i nisam mogao. Danas gledam moj sin i njegovi prijatelji na kompjuteru igraju xbox kauboja i neki igara.Ej reko sine moj u moje doba sami sebi smo pravili puske i pistolje pa po cijeli dan u adi i u sumeri igraj bi se kauboja i ta ta.Vise te jezik zaboli od urlanja ko masinka rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.
Mene i moju zenu su dijelile samo par kuca u selu tako da je to bila ljubav od tako reci mali nogu.Cesto puta je zezam i velim joj, joj zeno da sam ja imao igracaka ko nasa djeca danas ko bi tebe otjero od moje kuce.Ali svaki roditelj od nas veli isto me neka djeca imaju sto zele kad ja nisam imao nista u svome djetinjstvu neka oni imaju sve.
A na kraju ove price ovaj stih ovako kaze.........
Lijepi dani mog djetinjstva,malo hljeba al gladan ne osta...........
(Pero Dusper)
|
Studenti iz Catica |
1) Ivana Tomic, Catici, geografija - Sarajevo
2) Maja Azdajic, Catici, Muzicka akademija - Sarajevo
3) Bojan Bojic, Catici, kriminalistika - Sarajevo
4) Iva Tomic, Catici, zurnalistika – Sarajevo
5) Dejan Tomic, Catici, ekonomija – Zenica
6) Marija Tomic, Catici, socijalni rad – Sarajevo
7) Marcela Tomic, Catici, Sarajevo
8) Tanja Tomic, Catici, farmacija – Sarajevo
9) Dejan Komso, Catici, gradjevinarstvo - Split
10) Dijana Perisic-PEDAGOSKI FAKULTET,SARAJEVO
11) Tina Tomic-KOMPARATIVNA KNJIZEVNOST,SARAJEVO
12) Dalibor Bojic-ELEKTROTEHNICKI FAKULTET,SARAJEVO
13) Dragan Bojic-POLITOLOGIJA,SARAJEVO
14) Tanja Tomic-FARMACIJA,SARAJEVO
15) Josip Batinic - UNIVERSITY OF SASKATCHEWAN - Saskatoon
|
Mladi u Caticima |
O zivotu mladih koji zive u Caticima nema se mnogo napisati jer nas zivot nije nepredvidiv,brz i neobican ili nesto posebno zanimljiv ali ipak ima i neke svoje specificnosti.Mi smo ta generacija koju je rat zatekao jos dok smo bili djeca i nazalost nismo mogli zivjeti ono sretno i bezbrizno djetinjstvo kao sto smo trebali i kao sto je vecina nasih vrsnjaka zivjelo.Rasli smo uz mrznju,oruzje,plac i sve ono lose sto je rat donosio sa sobom a sanjali o moru,dobroj cokoladi ,coca-coli,banani ili zvakacoj gumi.Sve je to izgledalo daleko i nestvarno kao sto danas daleko i nestvarno izgleda jedan normalan zivot mladog covjeka.A pod tim «normalnim» se misli na to da svi imamo sansu da idemo na fakultet ili jos preciznije da covjek dok ide na fakultet i ulaze svoj maksimalni trud ,vrijeme,roditelji novac(uglavnom studij financiraju samo roditelji jer je za studenta uz studij jos posao prilicno tesko naci), jos dodatno opterecen time da studiras ali ni sam ne znas da li ustvari sve to ima smisla,mislim na to da gubis vrijeme tu a veliko je pitanje sta poslije studija kada je ionako mala mogucnost zaposlenja pa cak i sa zavrsenim fakultetom. Takoder, mislim na to da ne razmiljas stalno o tome kako ti je ovdje i gdje bi moglo biti ti bolje,sta uciniti sa svojim zivotom ili jednostavno zivjeti iz dana u dan i nadati se necemu sto bi moglo pokrenuti tu kolotecinu ili uopce ne razmisljati o svemu tome.Ali kako ne razmisljati,kada je to tvoj zivot i ti ga moras zivjeti i ciniti nesto sa njim.Mladih u samim Caticima nije ostalo mnogo,neki su vec otisli prije rata,neki za vrijeme rata a velik broj poslije. Neki su odlazili pa se vratili ,jer vise nisu imali gdje da idu ,a neki su oduvijek tu i bili. Jedan dio nas studira, uglavnom u Sarajevu i to je nesto u sto uglavnom trosis vrijeme, neka obaveza i spas od dosade.Ostali tu dosadu i kolotecinu ubijaju na neki drugi nacin,uglavnom kroz sport ili nesto drugo.Posao ne spominjem jer skoro niko od mladih ne radi ili ako radi to je nesto povremeno. Medutim, iako ovako sve to izgleda jako crno, ipak ima nesto tu sto nas sve veze, neka ljubav prema svom pa cak i u ovakvom mi vidimo nesto gdje se drugo ne moze vidjeti niti osjecati. Na kraju,ipak smo mladi i trudimo se da tako i zivimo onako koliko mozemo i koliko nam džeparac dopusta.Uglavnom izlazimo u obliznji kafic ili u grad i tu se opustamo. Takoder puno nam znaci igralista, tkz. Cimen na kojim se svi okupljamo tokom dana ,tu se ljudi opustaju igrajuci nogomet, kosarku, odbojku ili samo razgovaramo.Pokusavamo da si uljepsamo zivot ovdje tako sto cinimo da Catici izgledaju ljepse,cisce ,privlacnije za sve.To je pogotovo postalo izražajnije od prosle godine kada su mladi raznim akcijama kao sto su organiziranje odvoza smeca,ciscenje rijeke ,farbanje mostova, slikanje,kosenje travnjaka,organiziranje nogometnog turnira itd.,uveliko doprinijeli da Catici izgledaju ljepse a da se s tim i mi sami koji zivimo u tu osjecamo bolje. Ti trenutci zajednickog rada su uistinu lijepi ,osjeca se neko zajednistvo ,bliskost i osjecaj da cinis nesto dobro.Osobito taj duh i ljepota se vide u ljeto,tada zaboravis na probleme koji nas prate i tada se cini sve ljepsim i kao da ipak sve ima smisla.Svi mi mladi, iako svjesni situacije u kojoj se nalazimo i bez obzira sto i danas vecina nas razmislja o tome da ide » preko» iako ne znamo ni kamo ni kako ali se nadamo da ce jednog dana ovdje ipak biti najljepse i da cemo tada jos uvijek biti mladi.
(Napisala Iva Tomic)
|
|
|
|
|
- Privatni Oglasi i Reklamiranje - |
|
|
|
|
|
Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com
E-Mail |
|
|
|
|
|
DOGADJANJA TIJEKOM GODINE
 Tradicionalna smotra folklora DANI KRALJICE KATARINE - Krajem listopada
 Misa na oltaru domovine na Bobovcu - Krajem listopada
|