Cesto puta se prisjetim naseg djetinjstva,onog trckaranja pored nase rijeke trstionice,ong naseg malog ali najljepseg sela na svijetu.I pomislim eh da smio imali kao sto djeca danas imaju nego mi smo svoje djetinjstvo sprovodili ovako.
Nije ni cudo sto se djeca danas pametna radjaju kad se rode s kompjuterom i cim progledaju odma podju da tipkaju po kibordu.A u nase vrijeme ako je tko imao tv ili radio bio je gazda.To mislim na generacije prije nas.Slusao sam price stariji kolega eh zato sam se sada toga ja sjetio svega.
Nije bolan ko danas sto djeca imaju klavijature i jos neke muzicke instrumente pa sviraju u ono staro vrijeme kad se zazelis pjesme i muzike vele uzmes lopaticu i masice sa kojim se je lozila vatra u stari sporet fijaker ili metalec i ozezi vazdan mala moja vraguljice jedna.U nasoj adi i sumeri pravile se pisce od vrbove kora i trube pa kad se sastanemo ko danasnji orkestar trubaca.
Kad bi zazeli da poigramo fudbala e onda se vele ode fino lijepo u tudju njivu i otrga jedna najveca tikva i svi bi je sutali dok se ne raspadne u hiljadu dijelica.
Bili smo takodje i veliki ribolovci.Nama nije trebao tada ko nasoj danasnjoj djeci sport store ,fishing bait,ma mi smo to sami sebi proizvodili i pravili. Odemo u sumu i stap koji je najveci i napraviji usjecemo,ogulimo ga od kore.uzmemo zice napravimo alke,dva eksera zakujemo na kraju i to nam je bilo kao masina za siluk ,onda uzmemo malo jace zice ili ukrademo materi baslije pa napravimo udice,u kupatlu ogulimo olovnu cijev za olovo za siluk i spremni za ribolov.
Kad se sjetim samo koliko sa puta dobio batine zbog toga sto sam istupio motiku kopajcu gliste za ribolov.Jer kraj moga potoka bilo je glista a i kamena ,pa kad trebaju da se kopaju kukuruzi i vrto a motika ko kramp,onda onako blatnjavi nogu protrcis kroz kucu a pokojna mati bi uzmi kais ili brezovac pa te koji put prisestari po straznjici.Dusa mi bilo kad ona opere plocu i zastre cistu ponjavu pred vratima a ja protrcim kroz kucu.A jos sladje kad mi pomaze krisku pogace ili somuna sa maslom.
Danas gledam djeca idu u skolu tamo imaju rucak ,kuhinju,autobus..........Ej velim ja u nasa vremena isli smo pjeske pa se smrznes do skole ruke ti se ukljave i nemozes pisati najmanja za dva sata.
Kod njih ako je malo hladnije ili snijeg nema skole.Kod nas si bio sretan ako si imao pare da kupis vrucu kiflu ili pletenicu ili zemicku.Sjecam se kad idemo iz skole svratimo u prodavnicu kod Jozana pa dodje onaj frisak kruh eh pa navalimo na one cetrvrtine kruha ali su bile i slatke.Jos tko je imao para da kupi uz to i pastetu ma sladje nego danasnje pecenje bilo kakvo.Kad spomenu skolu sjeti se na trenutak kad sam posao u prvi razred osnovne skole toliko sam kazu bio stidan da nisam smio reci ni ono sto znam.Zbog toga sam pao u prvom razredu osnovne skole.I danas pamtim uciteljicu Emiru i njene rijeci.Propali su Pero,Milica i Pranjica.........
Idem ja kuci a noge mi cini mi se tone u zemlju pokojna mati sjedi na seciji pokraj sporeta te ja njoj sapnem na uvo.Nemoj reci caci ja sam prosao sa jedinicom.Joj ona skoci ma sta velis ,znala sam ja veli da ce se to desit zbog toga sto si takav stidan.
Kazem ja ma to je dobro ima oni koji nisu dobili nista,bolje jedan nego nijedan.
To je ostalo u sjecanju mome Teci Franji iz Bulcica i on se i dana danas sjeti toga i cim se pozdravimo preko pozdrava na kompjuteru odmah me upita tecane jeli bolje jedan nego i jedan.Poslije sam shvatio da nema bez skole zivota pa sam zavrsio i osnovnu i srednju skolu sa odlicnim uspjehom.Trebao sam ici na fakultet ali nisam mogao iz financijski razloga stari otac je obolio penzija je bila mala i nisam mogao. Danas gledam moj sin i njegovi prijatelji na kompjuteru igraju xbox kauboja i neki igara.Ej reko sine moj u moje doba sami sebi smo pravili puske i pistolje pa po cijeli dan u adi i u sumeri igraj bi se kauboja i ta ta.Vise te jezik zaboli od urlanja ko masinka rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.
Mene i moju zenu su dijelile samo par kuca u selu tako da je to bila ljubav od tako reci mali nogu.Cesto puta je zezam i velim joj, joj zeno da sam ja imao igracaka ko nasa djeca danas ko bi tebe otjero od moje kuce.Ali svaki roditelj od nas veli isto me neka djeca imaju sto zele kad ja nisam imao nista u svome djetinjstvu neka oni imaju sve.
A na kraju ove price ovaj stih ovako kaze.........
Lijepi dani mog djetinjstva,malo hljeba al gladan ne osta...........