|
EH STO SNOVI NE POSTANU JAVA | Kad pogledam ljude okolo sebe pa se cesto zapitam zaista smo mi cudan narod.Jedni se bore protiv spavanja a drugi kupuju tablete ne mogu da spavaju. Medjutim ja spadam u tu prvu grupu i borim se protiv spavanja jer cim podjem gledati televiziju ili sjedem odma podjem spavati jer radim sve nocnu smjenu.Tako jedne nedjelje sam produzio spavati i u tom snu sam obisao cijelo svoje rodno selo a to je pocelo ovako.................
Dosao sam u Kakanj na autobusku stanicu i cekam autobusa za Kraljevu Sutjesku.Kad vele neki nema autobusa duplaka onoga naseg popularnog plavog autobusa veli Teufik vozac autobusa otisao na rucak .Joj ono sunce przi ugrijalo ajde reko doci ce drugi.Kad za pola sata dodje neki mali autobuscic DUBRAVA tako se zvao ali je tri puta bilo vise ljudi nego sto on moze primiti.
Kad su se otvorila vrata i kad se je taj narod pogurao ma daj bolan da vidis ko je se docepao vrata i usao je u autobus.
Mene su unijeli tako da nsam isao na nogama.Onaj jadni kondukter nezna vise ni kome je dao kartu a ko se je docepao sjedista ne mrda i samo gleda kroz prozor.
Okrenem se i vidim pored mene stoji jedna starica naslonila se na moje sjediste i izdise a znoj je obljeva.Ustanem ja reko sjedite odmorite.Joj njoj drago veli bas ti hvala.,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Tako ja stojim a nemozes ba disati too je napunilo se da nemas zraka uopste da dises..Kad je autobus krenuo kroz Doboj iza propusta i pored Seperacije pa kad zaljulja na onim krivinama joj podjemo se valjati cas na jednu cas na drugu stranu ,ma ko da vozi krompir a ne ljude.Otvorio vozac sebi prozor pustio muziku do daske pusi i ne obraca paznju sto narod kuka i pomaze.......
Gledam blizu ce Crkvenjak moja autobuska stanica te se stanem derati i vikati IMA IZACI.... Onaj sofer ne cuje jer mu ona muzika lupa pravo u mozak....Te stade on kod Djafera na Jozanu veli moze li ovdje ma moze reko samo da izadjem iz ovoga pakla...
Krenem tako onim svojim malim puticem kojeg je s jedne strane bila kuca od Marijana Bradare a s druge od Djafera komsije......
Tamo gledam u Bradare Jagode joj isto ko prije izrasle isto ko cimina od krompira a na svakoj ima po dvije kile jagoda. S druge strane komsija Djafko lezi u hladovini i maze se nekim kremicama da neizgori od sunca a zena mu Semsa voda neku kravurinu frizerku da pase....Zvao je Role....Veli ajde Role ponesi hladnu pivu i idi pokupi sijeno ......Ona jada veli pala noguva ...Vidi mene veli ajde komso na jednu hladnu ma reko zurim kuci hvala...Veli on sta ces kuci kuca ima rogove....Eee tad se sjetim oni njegovi rijeci koje je prija govorio..Kupio on Auto i pocesto je pjan vozio..Uvjek je govorio ma znam ja koja budala ide odavde a neznam koja ide sa druge strane.........................
Krenem tako dalje ko da cu svojoj kuci preko pruge kad drvena ograda na mom potoku i nemoze se proci stoji moj prvi komsija Jozo i veli nema vise ovda prolaza .Krenem pravo prugom pa cu reko zaobici iza rudnickog bloka pa onada onim putem pjescanim pravo kuci.Tako na cosku tog puta je kuca od moga punca.Svratim kod njega a on kosi travu .....Joj jedna kosa vjesi o jabuku objesena mislim u sebi sad ce meni dopasti kad sreca bio je pri kraju tako da smo brzo to pokosili..Popijemo kafu tu i nastavim dalje.....Prolazim kraj Ruzicine kuce,Poljkine,Sekuline,Marinkine i konacno dodjo svojoj kuci.......
Majka je sjedila u hladovini i krpila svoje bijele hlaljine na jednoj deki koju je najvise volila.Cim me ugleda potrca da me zagrli sa suzama u ocima......
Popijem kafu i rucam te onda cijeli ostatak dana sam proveo kod svoga potoka bio je zarasto u travu pa sam pokosio sve i poslije se ispruzio pored njega koliko sam dug i sirok i ostyvario svoju zivotnu zelju................
Trgnem se i sna i progledam nigdje nikoga..........
Velim sam sebi pa to je samo san.............
IZ TIH SNOVA PROBUDI ME SUNCE A MENI SE JOS I DALJE SPAVA
DA JOS MALO SVOJE SELO SANJAM EH STO SNOVI NE POSTANU JAVA...................
Razmisljam pa ti ljudi nema vise zivi sa kojim sam se sreo u snu te sam za njijovu pokojnu dusu izmolio boga i mislim se pa moja majka nije ziva umrla je,Moja punica,Sekula,Marko Tomic,Marijan Bradara,svima neka je laka crna zemlja i bog im dao svoje kraljestvo nebesko................
(Pero Dusper)
|
| Studenti iz Catica |
1) Ivana Tomic, Catici, geografija - Sarajevo
2) Maja Azdajic, Catici, Muzicka akademija - Sarajevo
3) Bojan Bojic, Catici, kriminalistika - Sarajevo
4) Iva Tomic, Catici, zurnalistika – Sarajevo
5) Dejan Tomic, Catici, ekonomija – Zenica
6) Marija Tomic, Catici, socijalni rad – Sarajevo
7) Marcela Tomic, Catici, Sarajevo
8) Tanja Tomic, Catici, farmacija – Sarajevo
9) Dejan Komso, Catici, gradjevinarstvo - Split
10) Dijana Perisic-PEDAGOSKI FAKULTET,SARAJEVO
11) Tina Tomic-KOMPARATIVNA KNJIZEVNOST,SARAJEVO
12) Dalibor Bojic-ELEKTROTEHNICKI FAKULTET,SARAJEVO
13) Dragan Bojic-POLITOLOGIJA,SARAJEVO
14) Tanja Tomic-FARMACIJA,SARAJEVO
15) Josip Batinic - UNIVERSITY OF SASKATCHEWAN - Saskatoon
|
| Mladi u Caticima |
O zivotu mladih koji zive u Caticima nema se mnogo napisati jer nas zivot nije nepredvidiv,brz i neobican ili nesto posebno zanimljiv ali ipak ima i neke svoje specificnosti.Mi smo ta generacija koju je rat zatekao jos dok smo bili djeca i nazalost nismo mogli zivjeti ono sretno i bezbrizno djetinjstvo kao sto smo trebali i kao sto je vecina nasih vrsnjaka zivjelo.Rasli smo uz mrznju,oruzje,plac i sve ono lose sto je rat donosio sa sobom a sanjali o moru,dobroj cokoladi ,coca-coli,banani ili zvakacoj gumi.Sve je to izgledalo daleko i nestvarno kao sto danas daleko i nestvarno izgleda jedan normalan zivot mladog covjeka.A pod tim «normalnim» se misli na to da svi imamo sansu da idemo na fakultet ili jos preciznije da covjek dok ide na fakultet i ulaze svoj maksimalni trud ,vrijeme,roditelji novac(uglavnom studij financiraju samo roditelji jer je za studenta uz studij jos posao prilicno tesko naci), jos dodatno opterecen time da studiras ali ni sam ne znas da li ustvari sve to ima smisla,mislim na to da gubis vrijeme tu a veliko je pitanje sta poslije studija kada je ionako mala mogucnost zaposlenja pa cak i sa zavrsenim fakultetom. Takoder, mislim na to da ne razmiljas stalno o tome kako ti je ovdje i gdje bi moglo biti ti bolje,sta uciniti sa svojim zivotom ili jednostavno zivjeti iz dana u dan i nadati se necemu sto bi moglo pokrenuti tu kolotecinu ili uopce ne razmisljati o svemu tome.Ali kako ne razmisljati,kada je to tvoj zivot i ti ga moras zivjeti i ciniti nesto sa njim.Mladih u samim Caticima nije ostalo mnogo,neki su vec otisli prije rata,neki za vrijeme rata a velik broj poslije. Neki su odlazili pa se vratili ,jer vise nisu imali gdje da idu ,a neki su oduvijek tu i bili. Jedan dio nas studira, uglavnom u Sarajevu i to je nesto u sto uglavnom trosis vrijeme, neka obaveza i spas od dosade.Ostali tu dosadu i kolotecinu ubijaju na neki drugi nacin,uglavnom kroz sport ili nesto drugo.Posao ne spominjem jer skoro niko od mladih ne radi ili ako radi to je nesto povremeno. Medutim, iako ovako sve to izgleda jako crno, ipak ima nesto tu sto nas sve veze, neka ljubav prema svom pa cak i u ovakvom mi vidimo nesto gdje se drugo ne moze vidjeti niti osjecati. Na kraju,ipak smo mladi i trudimo se da tako i zivimo onako koliko mozemo i koliko nam džeparac dopusta.Uglavnom izlazimo u obliznji kafic ili u grad i tu se opustamo. Takoder puno nam znaci igralista, tkz. Cimen na kojim se svi okupljamo tokom dana ,tu se ljudi opustaju igrajuci nogomet, kosarku, odbojku ili samo razgovaramo.Pokusavamo da si uljepsamo zivot ovdje tako sto cinimo da Catici izgledaju ljepse,cisce ,privlacnije za sve.To je pogotovo postalo izražajnije od prosle godine kada su mladi raznim akcijama kao sto su organiziranje odvoza smeca,ciscenje rijeke ,farbanje mostova, slikanje,kosenje travnjaka,organiziranje nogometnog turnira itd.,uveliko doprinijeli da Catici izgledaju ljepse a da se s tim i mi sami koji zivimo u tu osjecamo bolje. Ti trenutci zajednickog rada su uistinu lijepi ,osjeca se neko zajednistvo ,bliskost i osjecaj da cinis nesto dobro.Osobito taj duh i ljepota se vide u ljeto,tada zaboravis na probleme koji nas prate i tada se cini sve ljepsim i kao da ipak sve ima smisla.Svi mi mladi, iako svjesni situacije u kojoj se nalazimo i bez obzira sto i danas vecina nas razmislja o tome da ide » preko» iako ne znamo ni kamo ni kako ali se nadamo da ce jednog dana ovdje ipak biti najljepse i da cemo tada jos uvijek biti mladi.
(Napisala Iva Tomic)
|
|
|
|
|
- Privatni Oglasi i Reklamiranje - |
|
|
|
|
|
Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com
E-Mail |
|
|
|
|
|
DOGADJANJA TIJEKOM GODINE
 Tradicionalna smotra folklora DANI KRALJICE KATARINE - Krajem listopada Misa na oltaru domovine na Bobovcu - Krajem listopada
|
