
	- Izbornik -

	• Mladi • Domovina • Povijest • Statistika • Ž.K. Sutjeska • Links • Kontakt • Arhiva Vijesti


	Veliki Pečat Bosanskog Kralja Tvrtko I (1353-1391)

- Domovina -

V. BOSNA I HERCEGOVINA U PRVOJ JUGOSLAVENSKOJ DRZAVI I NEZAVISNOJ DRZAVI HRVATSKOJ (1918.-1941.-1945.)

1. Prilike u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), odnosno Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.)
Prije ulaska srbijanske vojske Hrvatska, Bosna, Hercegovina, Slovenija, te Backa i Banat (tzv. Vojvodina) i Slovenija ustrojile su svoja Narodna vijeca i sredisnje Narodno vijece sa sjedistem u Zagrebu. Na temelju odluke Hrvatskog sabora, koji je kao predstavnicki organ Kraljevine Hrvatske imao na to povijesno pravo, (29. listopada 1918.) prekinuti su svi dotadanji odnosi s Austro-Ugarskom i proglasena Drzava Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) sa sjedistem u Zagrebu, a u njoj su bile sve juznoslavenske zemlje koje su bile u sastavu Austro-Ugarske (Hrvatska, BiH, Slovenija i Vojvodina).
Ta Drzava SHS postojala je kratko vrijeme, sve do nametnutog proglasa njenog ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom (i Crnom Gorom) u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca - SHS 1. prosinca 1918. U toj su drzavi BiH bile sredisnje podrucje koje su Srbi na razne nacine nastojali izravno ukljuciti u svoju interesnu sferu, pa su stoga proglasili kako u novoj drzavi ne postoje narodi-nacije, nego samo tri plemena jednog te istog srpsko-hrvatsko-slovenskog naroda. Bosna i Hercegovina se kao posebne povijesne pokrajine uopce ne spominju, kao ni muslimani kao posebna vjerska ili etnicka zajednica.

2. Razbijanje etnickih i povijesnih podrucja
Do 1921. postojali su neki oblici samouprave u BiH, Hrvatskoj i drugim zemljama koje su usle u Kraljevinu SHS. Tada su ukinute sve zemaljske vlade pa i ona u BiH i nametnut srpski ustav koji se nazivao Vidovdanskim. Za njega su glasovali i bosanski muslimani i njihova politicka stanka nazvana Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Prema Vidovdanskom ustavu provedena je stroga centralizacija vlasti sa sjedistem u Beogradu i u rukama srpske dinastije Karadjordjevica. Umjesto dotadanje teritorijalne podjele uvedena je srpska podjela na oblasti od kojih je njih sest bilo i na podrucju BiH. Njihova sjedista bila su u Bihacu, Banja Luci, Travniku, Tuzli, Sarajevu i Mostaru. Prema novoj teritorijalnoj podjeli (1929.) BiH su bile opet razbijene izmedju vise banovina. Bivsa banjalucka, bihacka i dio travnicke oblasti cinili su Banovinu Vrbasku sa sjedistem u Banja Luci, Drinska sa sjedistem u Sarajevu imala je u svom sastavu istocnu Bosnu, Srbiju do Kolubare, dio bivseg hrvatskog Srijema i istocne Slavonije, a Primorska sa sjedistem u Splitu imala je u svom sastavu zapadnu Hercegovinu i dio Bosne do Travnika, dok je istocna Hercegovina pripala Zetskoj banovini sa sjedistem u Cetinju. Bila je to zlonamjerna, velikosrpska podjela historijskih sastavnica bosanskohercegovackih podrucja.
Nova podjela na banovine izvrsena je 1931., ali je i po njoj ostalo sve po starom, samo su iz Drinske banovine sa sjedistem u Sarajevu izdvojen i Srijem i istocna Slavonija i dodijeljeni Dunavskoj banovini sa sjedistem u Novom Sadu. Iz Beograda se upravljalo s BiH kao da je to u potpunosti srpska zemlja. Agrarna reforma provodi se u korist Srba, poglavito sudionika I. svjetskog rata, tzv. solunasa. Razvlascuju se imanja bosanskih begova koja se uglavnom dodjeljuju Srbima koji su oslonac nove vlasti. Bilo je i pojava socijalnog nezadovoljstva, pa i buna npr. ona rudarska u Husinu kraj Tuzle 1920. Cesti su bili progoni i uhicenja, poglavito Hrvata, muslimana i komunista. Za autonomiju BiH zalagala se Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) M. Spahe, te djelomice Komunisticka partija. Hrvati, u koje se tada ubraja i vecina muslimana, nezadovoljni su tretiranjem nacionalnog pitanja i nepovoljnog polozaja Katolicke crkve i islamske vjeroispovijedi.

3. Banovina Hrvatska (1939.-1941.)
Bitne promjene u drzavnom ustroju Kraljevine Jugoslavije (tako se zove od 1929. godine) zbile su se 1939. kad je kompromisom Beograda i Zagreba nastala Banovina Hrvatska. Tim sporazumom predsjednika jugoslavenske vlade D. Cvetkovica i vodje Hrvatske seljacke stranke V. Maceka BiH je bila podijeljena na hrvatski i srpski (nominalno jugoslavenski) dio.
U sastavu Banovine Hrvatske sa sjedistem u Zagrebu bile su dotadanje Savska i Primorska banovina (zapravo sjeverna Hrvatska i Dalmacija), zatim citava Hercegovina od Stolca na zapad: Bosna od Livna do Travnika u srednjem dijelu, te tri posavska kotara: Derventa, Gradacac i Brcko (upravo je to podrucje u Daytonu dano Srbima iako ih je tu 1991. bilo najmanje). Banovini Hrvatskoj pripao je onaj teritorij u kome su Hrvati cinili relativnu ili apsolutnu vecinu.
Podjela Jugoslavije na Banovinu Hrvatsku i ostali dio izazvala je nezadovoljstvo Srba, te Srpske pravoslavne crkve koji su bili protiv bilo kakve autonomije Hrvata, ali isto tako i dijela muslimanskog pucanstva koje je bilo za autonomiju BiH i protiv podjele tih pokrajina izmedju Beograda i Zagreba. Zbog toga mozemo opravdano zakljuciti da su se medjunacionalni i medjukonfesionalni odnosi uoci II. svjetskog rata jos vise pogorsali.

4. BiH u sastavu Nezavisne Drzave Hrvatske (NDH) - (1941.-1945.)
Zbog unutarnjih slabosti u travanjskom ratu 1941. porazile su sile Osovine (Njemacka, Italija, Madjarska i Bugarska) u samo 12 dana rata prvu Jugoslaviju i razbile tu prikrivenu velikosrpsku tvorevinu na njene povijesne i etnicke sastavnice. Uz pomoc Njemacke i Italije proglasena je 10. travnja 1941. NDH sa sjedistem u Zagrebu, a u njen sastav usle su i BiH na temelju povijesnih, etnickih i kulturoloskih razloga. Naime, BiH i Hrvatska cine jednu geopoliticku cjelinu, one su bile u sastavu hrvatskog, zatim hrvatskog i ugarskog kraljevstva u srednjem vijeku, a od 1878., odnosno 1908., bile su u istoj drzavi Austro-Ugarskoj. Osim toga, prometno i kulturoloski gravitirale su BiH prema zapadu i Hrvatskoj. Velik dio muslimana smatrala se jos tada Hrvatima islamske vjeroispovijedi, jer u to doba proces njihovog nacionalnog sazrijevanja i politicke integracije jos nije bio zavrsen.
NDH - nova drzava hrvatskog naroda, kako su je nazivali njeni utemeljitelji, obuhvacala je podrucje koje je bilo nekoc u sastavu hrvatske kraljevine u doba Tomislava i Petra Kresimira IV., ili, tocnije receno, djelomice i ono koje je bilo u sastavu kraljevine Bosne u doba Tvrtka . U NDH bila je unutarnja podjela izvrsena po zupanijama sto je bio povijesni hrvatski sustav, odnosno na velike zupe koje su nazvane prema imenima upravnih jedinica iz doba hrvatske i bosanske kraljevine. Npr. velika zupa Vrhbosna sa sjedistem u Sarajevu, Hum u Mostaru, Usora i Soli u Tuzli, Sana i Luka u Banjoj Luci, Lasva i Glaz u Travniku, Krbava i Psat u Bihacu, itd. Za glavni grad bila je predvidjena Banja Luka u Bosni kao geografsko srediste citave NDH. Treba napomenuti da je upravna vlast NDH takodjer razbijala povijesni teritorij BiH u podjeli na zupanije, pa je povezivala i izjednacavala podrucje uze Hrvatske s bosanskohercegovackim. Npr. velike zupe Gora (Sisak) prelazila je Unu, Livac i Zapolje (Nova Gradiska) i Posavje (Brod) su prelazile Savu i imale vise kotareva na bosanskoj strani.
Zbog velikosrpskog pritiska za prve Jugoslavije (1918.-1941.), ali i zbog tadanjeg osjecaja pripadnosti hrvatskom narodu, odredjen broj muslimana u pocetku je podrzao nastajanje NDH, ukljucio se u njene organe vlasti, u ministarstva, u zapovjedni kadar redovite ali i dobrovoljacke vojske. Buduci su u BiH kao i u Hrvatskoj postojale jake cetnicke organizacije potpomagane iz Beograda, oni su osnivanje Banovine Hrvatske, a jos vise proglas NDH docekali s pozivom: ?Srbi na okup!? I dok se jos nova drzava nije konsolidirala, poceli s progoni i pokolji Hrvata i muslimana u Hercegovini, u Podrinju (Foca, Cajnice, Gorazde), u zapadnoj Bosni (Krnjeusa) i drugdje. Dakle, cetnicko etnicko ciscenje pocelo je prije represije organa vlasti NDH.

5. Partizanski pokret
Hrvati i muslimani u BiH su se ubrzo samoorganizirali i naoruzali kako bi se zastitili od cetnickih nasilja. Vlasti NDH su izvrsile novacenje, pocele ustrojavati redovitu vojsku i jacati dobrovoljacke (ustaske) jedinice i upucivati ih na ugrozena podrucja, poglavito u istocnu Bosnu (Podrinje). Cetnicki istupi izazvali su nepovjerenje i progone Srba uopce, pa je znatan dio pobjegao u Srbiju ili se povukao u planine, a neki su internirani u logore. U njih su upuceni zarobljeni cetnici i hrvatski komunisti kao politicki protivnici nove drzave, ali i mnogi neduzni ljudi samo zato sto su pripadali zidovskom, romskom ili srpskom etnicitetu.
Njemacka i Italija su tretirale NDH kao svoju satelitsku drzavu, pa su je podijelili na dvije interesne zone. Italija je u svoju zonu uzela 100-120 km teritorija od obale Jadranskog mora u dubinu, a ostalo otuda do Drine, Drave i Dunava je bilo u njemackoj ovlasti. Demarkacijska crta te podjele isla je juzno od Samobora do Jajca, Bugojna i Gorazda na Drini. Dakle, BiH su bile podijeljene tako da je zapadni dio Bosne i citava Hercegovina bio pod talijanskom a ostala Bosna pod njemackom indirektnom okupacijom. Ta podjela, izravna pomoc koju su Talijani pruzali cetnicima uz permanentni sukob Srba i Hrvata (i muslimana), te proturjecnosti izmedju gradjanskih politicara i stranaka i Komunisticke partije Jugoslavije bili su podloga za medjunacionalne, medjukonfesionalne i socijalne sukobe u BiH koji su prerasli u pravi rat, ali ne dviju nego triju strana. To su bile: 1. srpska - koja tezi etnicki cistoj BiH kao dijelu Velike Srbije, 2. hrvatska - koja nastoji odrzati te pokrajine kao sastavni dio velike Hrvatske do Drine (s tim da muslimane po podrijetlu smatra Hrvatima), 3. federalisticka - (partizanska) koja vidi BiH kao autonomnu jedinicu u buducoj federalnoj Jugoslaviji.
Unutarnje sukobe u BiH iskoristila je Komunisticka partija Jugoslavije (KPJ), koja je 22. lipnja 1941., kad je Njemacka napala SSSR, pozvala svoje clanove na ustanak. Poslije teskih poraza u Srbiji ujesen 1941. premjesta se Glavni stab partizanskih snaga s Titom na celu na podrucje BiH i tu ostaje sve do 1944. Partizanski pokret podrzava vecina Srba koji su bili ugrozeni, a nisu bili u cetnickim redovima, zatim Hrvati (i muslimani) antifasisti, Zidovi i drugi. U BiH se stvaraju partizanska oslobodjena podrucja, a potkraj 1942. tu nastaje i tzv. Bihacka republika gdje se odrzava i I. zasjedanje AVNOJ-a, tj. prvog partizanskog parlamenta.
Potkraj 1943. u susjednom Jajcu odrzano je i II. zasjedanje AVNOJ-a koje najavljuje novu Jugoslaviju i stvara njenu prvu vladu. Tako BiH postaju ne samo srediste partizanskog pokreta, nego i podrucje najzesceg gradjanskog rata i zariste buduce Jugoslavije. Od 7 protupartizanskih ofenziva koje su vodili Nijemci, Talijani, postrojbe NDH i drugi, sest je bilo na podrucju BiH, a najglasovitije su bile bitke na Neretvi, Sutjesci, (1943.), desant na Drvar (1944.) i druge.

6. Nastanak federalne BiH
Usporedno s novim organima vlasti za citavu Jugoslaviju, nastajali su tijekom borbe koju su partizani nazivali Narodno-oslobodilacki rat (NOR) i zacetci BiH kao jedne od federativnih jedinica u okviru druge Jugoslavije. Vec u Bihacu potkraj 1942. zakljuceno je da se ustrojavaju organi vlasti buducih republika, ali je to odgodjeno zbog presudnih bitaka na Neretvi i Sutjesci. Uoci II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu potkraj 1943. odrzano je I. zasjedanje ZAVNOBiH-a u susjednom Mrkonjic-Gradu. Bio je to prvi zacetak bosanskohercegovackog parlamenta koji je na dva iduca zasjedanja donio odluke o BiH kao posebnoj republici u toj, drugoj Jugoslaviji.
Potkraj II. svjetskog rata (1944.-45.), kad se raspravljalo u partijskom vodstvu o federalnom ustrojstvu druge Jugoslavije, pokusali su srpski komunisti dobiti u sastav republike Srbije osim Vojvodine i BiH po nacelu relativne vecine stanovnistva (oko 44 posto). Na hrvatskoj strani se na temelju povijesnih prava razmisljalo da bi, ako je vec Vojvodina usla u sastav Srbije, BiH trebale biti u sastavu Hrvatske. Bilo je i prijedloga podjele kao u doba Banovine Hrvatske 1939. na hrvatski i srpski dio, ali se tome protivila muslimanska vecina koja je predlagala kompromisno rjesenje o BiH kao autonomnoj jedinici, a to znaci posebnoj republici. Tome se misljenju pridruzio i J. Broz Tito i tako je BiH na temelju svojih povijesnih i etnickokulturoloskih posebnosti postala posebna republika. Bila je to jedina republika u drugoj Jugoslaviji koja nije imala svoj maticni narod, nego dva konstitutivna naroda: Srbe i Hrvate. Muslimani su se mogli po popisu pucanstva 1948. upisati kao Srbi ili Hrvati, a 1953. i kao ?Jugoslaveni-neopredijeljeni?. Dakle, muslimanima koji su bili pripadnici islamske vjeroispovijedi, nije se jos tada davao status nacije, nego se, zbog njihova slavenskog podrijetla i jezika, smatralo kako vjersko obiljezje nije bitno te se forsiralo njihovo srpstvo, manje hrvatstvo, a najcesce kompromisno jugoslavenstvo.


	- Privatni Oglasi i Reklamiranje -

	Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com E-Mail