
	- Izbornik -

	• Mladi • Domovina • Povijest • Statistika • Ž.K. Sutjeska • Links • Kontakt • Arhiva Vijesti


	Veliki Pečat Bosanskog Kralja Tvrtko I (1353-1391)

- Domovina -

IV. BIH POD AUSTROUGARSKIM PROTEKTORATOM - ANEKSIJSKO RAZDOBLJE (1878.-1908.-1918.)

1. Vojnicko zaposjedanje BiH (1878.)
Austro-Ugarska je na kongresu velesila u Berlinu 1878. dobila mandat da uvede red i mir u BiH i ustroji novu upravu. Tako se austrougarskim protektoratom nastojalo rijesiti veliku istocnu krizu koja je izbila 1875. ustankom u BiH. Medjutim, to nije bilo pravo rjesenje, nego uzrok novih medjunarodnih komplikacija koje ce dovesti do aneksije tih pokrajina u sastavu Austro-Ugarske 1908. godine.
U Becu su 1878. ocekivali da ce uci u Bosnu uz vojnicku glazbu. Skupili su nekoliko desetaka tisuca vojnika, uglavnom susjednih Hrvata, Slovenaca, Srba, drugih slavenskih naroda kako bi pokazali da dolazi njima srodna i bliska drzava, ali se tada zestoko oduprlo muslimansko pucanstvo. Nanijeli su carsko-kraljevskoj vojsci nekoliko poraza i odupirali se tri mjeseca. Tek kad je Austro-Ugarska podigla jos vecu vojsku, uspjela je uspostaviti svoju upravu u BiH.
U zaposjedanju Bosne 1878. poginulo je vise tisuca ljudi, najvise je bilo Hrvata (1250). U Sarajevo, Tuzlu, Banja Luku, Mostar, poslani su strucnjaci uglavnom iz Hrvatske, Ceske, Poljske, Slovenije i drugih slavenskih zemalja koji su znali jezik. Na celu svega bio je hrvatski general u austrijskoj vojsci Josip Filipovic, ali je uskoro smijenjen po nalogu iz Budimpeste, a BiH su podijeljene izmedju Austrije i Ugarske (kondominij).
Protiv nove uprave ustali su opet Srbi u Hercegovini 1881. i 1882., ali je taj pokusaj sprijecen vojnicki. Nezadovoljni su bili bosanskohercegovacki Srbi koji su nastojali te pokrajine, uz potporu pravoslavne Rusije, pripojiti Srbiji i Crnoj Gori. Nova austrougarska vlast naseljava u BiH i druge narode, poglavito Slavene poput Ceha, Ukrajinaca, Slovenaca i Poljaka, te Nijemce koji dolaze kao strucnjaci za otvaranje rudnika, izgradnju zeljeznica i cesta. U 40 godina nova je vlast znatno gospodarski podigla BiH, ali nije rijesila agrarno pitanje, jer se bojala oduzeti zemlju muslimanskom plemstvu na koje se oslanjala.
Potkraj 19. st. pocinju u BiH politicka okupljanja na vjerskoj, a to ovdje znaci i na nacionalnoj, osnovi. Muslimani i grkoistocni Srbi se bore za svoju crkvenu i skolsku autonomiju, a Katolicka crkva 1882. dobiva Vrhbosansku nadbiskupiju sa sjedistem u Sarajevu. Bosanskohercegovacki Srbi sve se vise povezuju sa Srbima iz Srbije i Vojvodine, a tamosnji Hrvati s Hrvatima iz Hrvatske (Dalmacije i Slavonije).
U zelji da BiH sto vise izolira od utjecaja iz Zagreba i Beograda austrougarski upravitelj u BiH, madjarski povjesnicar B. Kallay namece bosansko ime za jezik i pokusava ustrojiti i novu, bosansku naciju. On odobrava muslimanskim intelektualcima izdavanje lista ?Bosnjak? (1891.) koji izlazi pod geslom: ?Od Trebinja do Brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata!? Dakle, pokusalo se od vec formirane hrvatske i srpske nacije stvoriti zajedno s muslimanima jednu - bosnjacku naciju. Taj ahistorijski pokusaj nije uspio, a navodimo ga zato sto se na slicnim nacelima pokusava i sada (1998.) negirati Hrvatima i Srbima u BiH nacionalna pripadnost.

2. Aneksija Bosne i Hercegovine - Sarajevski atentat (1908. i 1914.)
Kad je u Osmanlijskom Carstvu pobijedila mladoturska revolucija, Austro-Ugarska se pobojala da ce morati vratiti BiH pa je 1908. odlucila te pokrajine anektirati izravno u svoj drzavni ustroj. To je izazvalo prosvjede Srba i muslimana, ali i ostre istupe drzava Srbije i Crne Gore koje su prijetile ratom tvrdeci da su BiH, toboze, njihove. Naime, srpski politicari prema velikosrpskoj teoriji neopravdano su tvrdili kako su svi katolici i muslimani koji govore stokavskim dijalektom pravi Srbi. Srbiju i Crnu Goru je 1908. primirila Rusija, kao njihov zastitnik, s tvrdnjom kako jos nije spremna za rat. Tako je aneksijska kriza oko BiH rijesena samo privremeno, diplomatskim putem, ali su pripreme za konacni obracun ipak nastavljene.
Kraljevina Srbija je od 1903. vodila otvorenu agresivnu politiku i spremala se za rat i protiv Austro-Ugarske i protiv Turske, jer se nadala da ce rusenjem tih dviju velesila ostvariti ideju Velike Srbije koja se tada obicno maskirala teznjom za ujedinjenje Juznih Slavena. Srbija je organizirala brojne odbore, tajna udruzenja poput cetnickog, provodila jaku promidzbu, spremala vojsku. Najprije je Srbija uz pomoc Rusije i malih balkanskih saveznika (Crna Gora, Bugarska, Grcka) usla 1912. u Prvi balkanski rat u kome je zajednicki potisnuta Turska, u Drugom balkanskom ratu (1913.) zajedno sa saveznicima porazila Bugarsku, prosirila se na jugu i postala mali hegemon na Balkanu.
Na redu su tada bile BiH gdje su, iz Srbije i Crne Gore, radili na osnivanju javnih i tajnih drustava i organizacija kojima je jedini cilj bilo rusenje Austro-Ugarske i stvaranje Velike Srbije (?Crna ruka?, cetnicka organizacija). Pod njihovim utjecajem bila je i Mlada Bosna koja je isticala svoj oslobodilacki i toboznji jugoslavenski program. Clanovi Mlade Bosne, uvjezbani i naoruzani iz Srbije, organizirali su 28. lipnja 1914. atentat u Sarajevu. Ubijen je austrougarski prijestolonasljednik Ferdinand i to je bio povod ratu.

3. BiH u prvome svjetskom ratu (1914.-1918.)
U tijeku I. svjetskog rata mnogo je gradjana BiH svih triju konfesija bilo unovaceno u austrougarsku vojsku i upuceno na granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Osobito je bila jaka koncentracija uzduz rijeke Drine, te ?granice? kultura i civilizacija tijekom brojnih stoljeca. U pocetku rata imala je Srbija pocetne uspjehe, njena vojska je cak presla Drinu i upala u istocnu Bosnu. Tada je austrougarska vojska pod vodstvom dvojice generala Hrvata (Sarkotic i Snjaric) potukla Srbe kod Han Pijeska i izbacila ih preko Drine.
Srbija i Crna Gora bile su 1915. ipak vojnicki potucene, njihovi drzavni teritoriji okupirani, a glavnina vojske se preko Albanije i Grcke dokopala solunskog bojista gdje se uz zapadne saveznike (Francuzi, Englezi) uspjela 1918. s juga vratiti u Srbiju i otud bez otpora uci u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, dio juzne Ugarske (Backa, Banat, Baranja) i napokon i u Sloveniju. Srbija je tada, kao jedna od pobjednica u I. svjetskom ratu (iako je dozivljavala uglavnom poraze), nastojala sve te zemlje samo prikljuciti Kraljevini Srbiji i tako ostvariti stoljetnu ideju o Velikoj Srbiji i njenom izlazu na Jadransko more. U tim planovima su BiH imale sredisnje, dominantno mjesto. Te pokrajine, i tada oko 40 posto Srba u njima, trebale su biti most prema Srbima u Hrvatskoj, poglavito na podrucju bivse Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Na taj bi se nacin sav srpski (i crnogorski) narod, dakle pravoslavni zivalj, nasao u jednoj drzavi u kojoj bi Srbi bili prvi, najveci i vladajuci narod.


	- Privatni Oglasi i Reklamiranje -

	Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com E-Mail