| Veliki petak muke i smrti Isusove |
 Središnja poruka vazmenog misterija mogla bi se izraziti u ovome: kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, putem poniženja do uzvišenja. O tom događaju najdublje razmišljamo u svetom trodnevlju: Velik četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Ovo liturgijsko vrijeme na poseban je način prikladno da kroz promišljanje Božje patnje i smrti dublje shvatimo smisao i značenje ljudske patnje i umiranja uopće.
Čovjeku nikada nije bilo lako prihvaćati patnju i križ, i nije mali broj onih koji se zgražaju nad patnjama nedužnih i nevinih. Jednostavno, kultura i društvo sklono uživanju nije sklono prihvaćanju kršćanskog simbola – križa. Današnji čovjek ulaže puno snage i novca kako bi sebi uredio što bezbolniji život. Pa ipak, postoje trpljenje i križ s kojim se moramo suočiti. Jer vrijeme u kojem živimo jednostavno je prožeto tolikim ljudskim trpljenjima i tragedijama koje nas prisiljavaju da o njima promišljamo i da otkrivamo njihov smisao. Prepoznajemo kako su trpljenje i smrt zajednička baština cijeloga čovječanstva. Pred licem smrti i trpljenja nema povlaštenih i pošteđenih. Na tom smo području svi jednaki. Osjećamo se bespomoćnima i tražimo uporište kako nadvladati ono što beskrajno nadilazi ljudsku moć.
A križ Kristov simbol je žrtve i patnika: svih patnika prošlosti, sadašnjosti i budućnosti našega svijeta. Križ Kristov poziv je na propitkivanje kulture i društva kojemu najviše odgovara stav: ''Ne uznemiruj!'' Križ Kristov stoga smeta i u javnom prostoru i na javnim mjestima ne maloga broja suvremenih društava. Društava koja žive logikom mobitelskog ''SMS''-a: sa što manje riječi i što je moguće brže postići što je više moguće. Jedini cilj je uspjeh: kazati što je moguće manje, kako bi se ono što se očekuje dobilo što brže. Logika SMS-poruka prožima naša društva: dati što manje, dobiti što više. Čemu onda križ i čemu uopće govor o njemu, njegovo pojavljivanje u javnosti?
Kada kršćani ističu križ u crkvama, na javnim mjestima ili pak oko vrata, žele pokazati taj simbol koji je za njih znak nade. Krist se predao. Iz ljubavi. To je početak Crkve i kršćanstva. Teško je današnjem svijetu razumjeti takvu, nesebičnu Božju ljubav koja ide do smrti na križu. Zato je u našim društvima sve teže protumačiti značenje kršćanskih pojmova i simbola, posebice križa: na zidu, ili oko vrata. Križ je simbol nevolja i trpljenja. U trpljenu sjaji otajstvo križa i razumiju ga samo oni koji trpe. O smislu patnje može govoriti i propovijedati onaj tko ima osobno iskustvo patnje te je postao svjestan njezine uloge u životu čovjeka.
Postoji trpljenje s kojim nas život suočava. Nije učenik nad Učiteljem. Postoji trpljenje od kojega kao kršćani ne smijemo pobjeći, postoje križevi koji nisu tako očiti; često skriveni pod plaštem svakodnevice, a ipak jednako važni. Vjernost prema samima sebi, svojim obvezama i poslovima, svojim bližnjima i prema Bogu često je na kušnji križa. No, ne trebamo se bojati da ćemo time izgubiti svoj život.
Križem nazivamo bolest, raznovrsne tegobe, neuspjehe i sve što tišti ljudsku dušu i tijelo. Križ je simbol trpljenja kroz koja prolazi i jedan narod koji je odviše izrabljivan i ponižavan, kojemu uvijek netko jači kroji sudbinu, nameće mu preteške terete i nerješive procijepe.
Ako ima nešto tajanstveno u našem životu, onda je to bol. Željeli bismo je izbjeći, ali prije ili kasnije uvijek dođe. Od obične glavobolje koja nam može otežati sve svakodnevne poslove do žalosti što nam dijete ide krivim putem; od neuspjeha na poslu do prometne nezgode koja nam oduzima prijatelja ili rođaka; od poniženja što nismo položili ispit do tjeskobe zbog ratova, terorizma i prirodnih nesreća…
Pred boli se osjećamo nemoćno. I oni koji su s nama i vole nas često nam nisu u stanju pomoći da se oslobodimo boli. Pa ipak, ponekad nam je dovoljno da netko podijeli s nama možda samo šutnju. To je učinio Isus. Približio se svakom čovjeku, svakom muškarcu i svakoj ženi, sve dotle da je sve podijelio s nama. I još više, uzeo je na sebe svaku našu bol sve dotle da je vapio: ''Bože moj, Božje moj, zašto si me ostavio?''
Za vjernike je znak križa važan i častan znak. No znak križa ima svoje pravo i puno značenje kad se gleda na onoga koji je na njemu bio raspet. Dapače, taj znak uvijek stvara jednu relaciju, odnos prema raspetomu. Odnos prema jednoj osobi. Taj je znak, znak jedne ljubavi.
Isus je želio da njegov život dosegne svoj vrhunac u trpljenju i da njegova ljubav očituje svoju svemoć na križu. Zašto? Zato što je htio dati odgovor na patnju i smrt svakoga čovjeka. Svaka osobna patnja i svako osobno umiranje istodobno je govor o Božjoj patnji i njegovu umiranju, dok su, s druge strane, Isusova patnja i umiranje odgovor na ljudsko trpljenje i umiranje. Patnja nije kazna za grijeh, nije joj cilj ni otrgnuti čovjeka od Boga. Smisao patnje u životu čovjeka je taj da ga približi Bogu. ''Evo drvo križa, na kom Spas je svijeta visio! Dođite, poklonimo se!'' To je rezultat događanja na Veliki petak.
Veliki je petak trenutak vjerničke hrabrosti. Križ nije nestao iz kršćanstva i njegova govora o spasenju. On je znak pobjede i plijen svih koji vjeruju da smrt nema posljednju riječ. Kristov križ daje smisao našim križevima. Ne trebamo ih tražiti, dovoljno ih je živjeti s ljubavlju. To je dar za koji molimo, to je dar kojemu se klanjamo – ljubavi. Mislim da ni pred čim nije tako lako prignuti koljena kao pred ljubavlju.
Davni prizor s Kalvarije postao je prisutan svemu kršćanstvu, pa i svemu svijetu. U tom je uskliku skupljeno sve ljudsko trpljenje, i Isusovo i onih koji svjesno ili neznajući slijede Isusa Krista. Isus je, naime, rekao: „Hoće li tko za mnom, neka uzme svoj križ“. Bez Velikog petka kršćanska bi vjera bila neuvjerljiva, plitka. U tom Petku pred nama je netko tko nam ne daje tek lekcije o problemu patnje, nego netko tko je sam prošao kroz njih i završio s pouzdanjem. Ljudski su putovi križni putovi.
Svojom božanskom boli, cijenom našeg otkupljenja, Isus postaje u svemu solidaran s nama, uzima na sebe naš umor, naše iluzije, našu zbunjenost, promašaje i uči nas živjeti. Ovdje sada trpimo, ali sve se te naše patnje i boli uklapaju u njegovu muku i smrt. Svi mi koji često jedni druge mučimo, pogledom na križ, osjetimo svoj grijeh i pokajanje, zamolimo oproštenje. On grijeh naš odnosi!
Križ u kršćanskoj tradiciji ne treba promatrati kao izolirani događaj nego uvijek u svjetlu uskrsnuća. Samo je u svjetlu uskrsnuća moguće razumjeti križ jer smrt koja se pretvorila u uskrsnuće predstavlja smrt same smrti. Zadnja riječ u Kristovoj muci ne pripada smrti nego životu. Tek Isusove uskrsnuće jest istinski odgovor na sva čovjekova zagonetna pitanja. Taj događaj daje najdublji smisao čovjekovoj patnji i njegovoj smrti. Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je i sama vjera u Boga, čovjekova supatnika.
Od raspetog Krista dolazi uskrsli Krist! Crkva na Veliki petak ponavlja preteško pitanje križa. Ne izbjegava ga niti ublažuje. Zadržat će taj znak kao najdraži i najjači znak kršćanstva od krštenja do grobnog znaka. Ne smijemo se, dakle, stidjeti toga znaka, znaka pripadnosti Kristu Patniku i Supatniku. Krist nije umro, smrt je umrla. To je jedini grob na svijetu koji je ostao prazan jer je Krist svojom božanskom snagom uskrsnuo i pobijedio smrt. Amen!
Fra Bono Tomić
(Informacija je preuzeta od Kraljeve Sutjeske Online) |
|
|
|
|
- Privatni Oglasi i Reklamiranje - |
|
|
|
|
|
Zelite podijeliti lijepe trenutke iz vaseg zivota s rodbinom, prijateljima, zajednicom, cijelom zupom? Radjanje djeteta,vjencanje,godisnjice, rodjendane? Zelite uputiti zelju specijalnoj osobi u vasem zivotu? Reklamirati vas biznis i ostalo? Iskoristite prednosti koje vam nudi internet i oglasavajte na njemu! Besplatne male oglase i reklame posaljite na nas E-mail: catici@catici.com
E-Mail |
|
|
|
|
|
DOGADJANJA TIJEKOM GODINE
 Tradicionalna smotra folklora DANI KRALJICE KATARINE - Krajem listopada Misa na oltaru domovine na Bobovcu - Krajem listopada
|
